Skandal

Skandal ruski dopingSedamdesetih godina proteklog stoljeća atletičarke iz istočno europskog, u to vrijeme komunističkog bloka, bile su nepobjedive i vrlo često su rušile svjetske rekorde (europski nisu ni vrijedni spomena). Neki od tih rekorda su i danas neprevaziđeni i vjerojatno će tako biti još dugo vremena. U to vrijeme je kružio vic o tome kako razgovaraju dvije atletičarke iz tih zemalja. Jedna je rekla kako su joj počeli rasti brkovi, a uzrok su svi oni muški hormani koje joj daju da bi popravila svoje rezultate, i pitala je drugu da li i njoj rastu dlake po tjelu. Ova druga je razgolitila dio dekolteo, sav čupav i rekla da joj dlake rastu od prsa pa sve do dole, do organa. Kada se je pojavila vijest o skandalu dopinga u lakoj atletici, to je bila prva stvar koja mi je došla u glavu.

Ovaj puta, ili bolje rečeno i ovaj puta, sumnje su osnovane. Skandal oko dopinga koji je zahvatio svijet lagane atletike i koji je na optuženičku klupu stavio Rusiji izgleda vrlo neobično, pogotovo oko jedne točke koju su zapadna sredstva informiranja samo površno spomenula (neka uopće i nisu): izvještaj svjetske agencije za antidoping Wada nije objavljen u potpunosti. Neki djelovi su ispušteni. Jedan dio izvješća koji se odnosi na atletičare koji nisu Rusi je ispušten u zadnjem trenutku da ne bi utjecao na sudsku istragu koja je u toku u Francuskoj i koja se otvorila 3 dana prije objave spomenutog izvještaja Wada-e. U toj istrazi je uhapšen bivši predsjednik svjetske atletske federacije (bivši senegalski atletičar koji je bio na funkciji predsjednika do 2013. godine), zajedno s nekim suradnicima, pod optužbom da je 2011. primio mito da bi prikrio slučajeve dopinga nekih ruskih atleta. Svi su trenutno na slobodi, ali sa zabranom napuštanja zemlje dok se istraga ne završi.

Jeste li shvatili? U zadnjem trenutku su blokirali dio koji se odnosi na atlete drugih nacionalnosti. Ma koje osjećajne osobe, neumorni branioci etike ovi internacionalni inkvizitori. Imam koju godinu života iza mene i dovoljno iskustva da shvatim da kada se dogodi jedna ovakva posebnost, to nije slučajno. Da odmah bude jasno: ne ustajem u odbranu ruskih atletičara i bio bih iznenađen da se optužbe oko dopinga pokažu neosnovane. Puno ljudi već dugo, dugo vremena sumnja u vrhunske, koji puta gotovo nevjerojatne rezultate koje postižu sportaši u nekim disciplinama, ali je teško vjerovati da samo Rusi varaju na kartama. Wada je bez problema mogla držati svoj kompletni izvještaj u ladici, čekajući da se završi istraga u Francuskoj. Bilo bi puno korektnije. Zašto staviti na optuženičku klupu samo jednu naciju?

Samo par dana nakon šoka koji je ruska javnost morala podnijeti nakon rušenja njihovog aviona na egipatskom nebu, evo novog ponižavajućeg udarca. Neki od njihovih najboljih atleta su osvojili zlatne medalje na nezasluženi način i ne samo to; njihova vlada je znala za sve i prikrila cijelu prijevaru. Perfektna oluja da bi se oslabio ruski moral i pomaknulo žarište: s uspjeha u borbi protiv terorističke države na podmitljivu i nemoralnu vladu. Što bi mi tek na sve ovo mogli reći.

Nedavno je moja pažnja slučajno pala na forex trgovanje valutama, sve popularnije u širokim narodnim masama. Moj ujak, čovjek od gotovo 80 godina, mi je pričao o tome za vrijeme uskršnjeg ručka. Sav oduševljen je pričao kako mu ta aktivnost popunjava puno slobodnog vremena koje ima na raspolaganju, da se odlično zabavlja, a prema njegovim tvrdnjama uspijeva i zaraditi koju kunu ekstra, za penzionersku kavicu. Čovjek je fantastičan, odlično se snalazi s kompjuterom, jer nema straha od novih tehnoloških izazova. Uvijek ima zadnji model mobitela i često svojim nećacima objašnjava razne, napredne funkcije operativnog sistema. Ponukan njegovom pripovijedi, i ja sam se priključio, onako bez puno entuzijazma. Stvar koja me je dojmila da se tamo može trgovati i s rubljama, ruskom valutom.

Netko će na osnovu ovog članka zaključiti da sam proruski orijentiran. Pogrešno! Moja orijentacija je potpuno neutralna i nastojim shvatiti što svaka vijest doista nosi u sebi. Jer da smo mi građani, ne samo Hrvatske, nego i svih drugih zemalja manipulirani od strane medija i tko njima upravlja, u to već dugo vremena nemam sumnje. S vremenom čovjek nauči čitati i između redova. A kada pogledate neke druge novine, još bolje iz neke druge zemlje, i nađete dio vijesti koji su naši ispustili, u vezi s nepotpunošću izvješće, onda vam se sumnje ne mogu ne probuditi. Taj detalj sam našao u talijanskom Corriere della Sera; novinama koje se sigurno ne mogu optužiti da podržavaju Putina i njegov ne baš uvijek jako simpatični režim. Tu činjenicu nam po koji puta serviraju malo prečesto da bi nam odvukli pažnju od naših režima, u kojima mi živimo i koje moramo trpiti.

Jajce i Bosanci

Sjedim u uredu i otkrivam da je moj entuzijazam za rad još uvijek na jako niskom nivou. Započeo sam prije 3 dana, u ponedjeljak, nakon tri tjedna godišnjeg odmora. Gotovo cijeli prvi dan sam izgubio na prelistavanje pošte, odgovaranje na upite i čupajući kosu (koje ionako nema puno) od očaja za sav onaj budući trud koji će trebati da obavim posao koji se nemilice skupio. I tako je svake godine. Vratiš se s ferija i nađeš sve ono što nisi mogao obaviti jer si bio odsutan. Skoro pa razmišljem da više ne odsustvujem s posla; naravno, šalim se. Godišnji odmor je ono što nam daje poticaj i snagu da preživimo sve one neuogodne trenutke koji se neumitno događaju u uredskoj atmosferi.

Neću vam detaljirati moj odmor, nego ću se zadržati samo na jednom njegovom danu, onome provedenom u Jajcu. Prije nešto više od 70 godina tamo je rođen, ili bar formaliziran, onaj društveni eksperiment koji se zvao socijalistička Jugoslavija. 16 godina nakon toga tamo sam se rodio i ja; na nekih 150 metara od zgrade zasjedanja AVNOJ-a. I prvo sam htio provjeriti da li zgrada u kojoj sam rođen još postoji. Odgovor je bio očigledan: ne. Površinom koju je zauzimala sada prolazi glavna cesta prema Sarajevu. Skrene se s nje i odmah si u centru. Koja sreća, ima jedno slobodno parkirno mjesto. Na plaćanje i to ne baš jeftino: 5 maraka na sat. Mijenjam eure u marke i upućujem se prema parkiranom satu da uzmem karticu za parkiranje.

Ali sudbina je htjela drugo. Presreće me jedan zaposlenik (bar tako izgleda, jer ima neki službeni prsluk) i objašnjava mi da mogu i njemu platiti. Dogovaramo se na 3 sata i dajem mu 15 maraka. Tražim od njega da mi da karticu, ali me on upućuje da mogu otići u razgledanje grada i da će se on o svemu pobrinuti: staviti će potvrdu pod brisač od auta. I kada sam se vratio, potvrda je doista bila tamo. Pošteni Bosanci! Na kartici piše sat vremena i cijena je 1,5 marka, ona konvertibilna!? Stavio si je 13,5 maraka u džep, a ja sam riskirao da platim kaznu da je prošla policija. Da li sam ono bio napisao riječ pošteni? U sjećanje mi se vratila epizoda kada mi je jedan bosanac preporučio jednu forex platformu za koju je rekao da je sto posto sigurna i da je odlična za korisnike; praktično ne možeš da ne zgrneš pare. Ja naivan, nadajući se lakoj zaradi, sam probao i da vam ne objašnjavam pretjerano detalje, ostavio im pola plaće. Iskreno, pola zbog mojih gluposti, a pola zbog nepoštenja forex servisa kojem sam pristupio.

Jajce slap

Nakon posjeta sada već nepostojećoj kući, prvi cilj je bio vodopad. Takvu prirodnu ljepotu u srcu grda, u jednoj urbanoj sredini, nema puno gradova na svijetu. Zato je Jajce nešto posebno i vrijedi posjeta samo da bi se vidio slap. Izgradili su jednu okruglu platformu s tribinama upravo ispod ovog ljepotana tako da se može osmatrati njegova moć i ljepota iz neposredne blizine. Kako je dan bio od onih vrućih ljetnih, i kapljice koje je lagani vihor raspršivao naokolo i stvarao laganu izmaglicu, su bile dobrodošle za rashlađivanje.

U to vrijeme je i moj želudac počeo davati prve glasove od sebe i tako sam odlučio da prezalogajim jedan pravi bosanski burek. Odmah na izlasku iz starog dijela grada, kada se prođe kroz drugu kapiju, s lijeve strane se nalazi pitarnica Bedem. Jedan burek (s mesom), jedna zeljanica i obavezni jogurt. Cijena niska a uživanje visoko. Ako se zadesite tamo, od srca preporučujem da ponovite moje gastronomsko iskustvo. Uz to je i vlasnik radnje izuzetno simatična i ugodna osoba s kojom sam proveo dobrih 15 minuta u časkanju o povjesti i sadašnjosti grada, dobivši interesantne informacije o samom gradu i njegovim žiteljima.

Nakon toga uzbrdo, do kule. Stigne se u manje od 5 minuta, ali s obzirom na vrućinu koja je taj dan vladala napor je bio znatan. I znoj je tekao bez mjere. Spas su bile katakombe koje se nalaze u neposrednoj blizini. Unutra je temperatura ispod 20 stupnjeva i vlada velika vlaga, ali je nakon vanjske vrućine bilo posebno ugodno provesti jedan trenutak među ovlaženim zidinama ovog zdanja. Radi se o dvije ukopane prostorije u kojima praktično nema ništa za vidjeti, ali se dobro ohladi. Prije odlaska, pola sata u baru na cesti uz Sarajevsko pivo, promatrajući prolaznike, većinom turiste. Izgledalo je da oni domaći nisu izlazili iz svojih domova zbog velike vrućine.

Naslovna

Velika je komplikacija smisliti naziv novog sitea ili elektronskog dnevnika, kao što je ovaj koji čitaš. Evo da vam razjasnim naslov koji sam izabrao: euron. Sve je to igra slova i riječi u mojoj glavi i vjerovatno se nekima neće činiti nimalo zanimljivom, ali je važno da zabavlja mene. Trik se vrti oko slova N. Kada na početak dodate to slovo dobijete osnovnu stanicu živčanog sustava koja je i osnovna građa za mozak. U enciklopediji sam našao podatak da ih u ljudskom tijelu ima oko 6 milijardi. Ujedno se radi i o najsloženijoj stanici koja se nalazi u nekom živućem organizmu. I taj neuron je odgovoran za sve: za naš osjećaj gladi i bola, toploga i hladnoga, kada smo tužni ili veseli, kada mrzimo ili volimo. Ukratko za sva naša duhovna stanja, a dobrim dijelom i za ona fizička. Prema tome s punim pravom ulazi u naslov.

Prvi puta smo dodali slovo, a sada ćemo to isto slovo oduzeti s kraja riječi. I što nam je ostalo? Temeljna monetarna jedinica Europske Unije. Ona oko koje Grci nikako da se odluče: da li bi je i dalje koristili ili bi se vratili na staru valutu. Pojam koji kod nas još nije u službenom opticaju, a neće niti biti za dugo vremena. A pare, dragi moji, su jako bitne u našem bivstvovanju i u jakoj su interakciji s riječi koju smo razmatrali u prvom poglavlju ovog uvodnog spisa. Kada nemamo novaca osjećamo se bjedno i bezvrijedno (rad koji ulažemo nije nam toliko plaćen da bi pokrili naše golo postojanje), potišteno, a često smo i ljuti. I to sve prolazi kroz neurone i stvara nam neugodne osjećaje koje bi vrlo rado izbjegli. Neki primjenjuju sistem potiskivanja svijesti i onda im na kraju nedostaje još više para jer moraju platiti i psihoanalista koji će im prisvjestiti njihov problem, to jeste da nemaju kupila. Skoro pa bi slogan mogao biti “Kada ostanem bez para dobijem živčani slom”. Ako to bolje razmotrite, nije ni tako loše; ostane se bez nečega, ali se dobije nešto drugo u zamijenu.

Kada smo već kod podsvijesti, moram priznati da mi je inspiracija došla od još jednog događaja. Neki dan sam čitao intervju s Rambo Amadeusom. Nikada čuo za njega, bar mi se tako činilo. Tip je crnogorski glazbenik i negdje je moja generacija. Tekst koji sam pročitao je bio super zabavan, ili bolje rečeno gotovo super: ima stvari gdje priča i gluposti, ali on to ne poriče pa ga ne možeš uhvatiti u krivu. Nemajući nikakvu spoznaju o njemu, odem na poznatu video cijev i bacim se na pretraživanje njegovog imena. Nađem ogroman broj pjesama i među prvim na listi izaberem europ-neuro. I ustanovim odmah da je poznajem, pa čak sam i video već vidio. Jedna, jedina koja se nalazi u memoriji koju formiraju moji neuroni. Ako hoćete da pogledate video, idite na stranicu cijev i uživajte. Eto to bi bila kratka priča i povijest imena ovog dnevnika.

Privatnost

Odmah da zapišem za buduće generacije i moje viđenjei razmišljanje o privatnosti koja danas postaje sve kritičniji problem naše civilizacije. Ne znam da li i vi dijelite moje mišljenje, ali ja sam čvrsto uvjeren da je problem velik. Zbog čega svi žele što više osobnih podataka o nekome. Jer na taj način mogu usmjeriti prodaju svojih dobara prema osobama koje su najsklonije da upotrijebe njihov proizvod ili uslugu koju nude. Postoji puno besplatnih usluga na mreži. Uzmite za primjer Facebook ili Youtube. Imaju milijune korisnika. Koriste stotine servera i imaj puno osoblja koje osigurava rad tehnologije i koje ažurira aplikacije. A to sve košta, i to ne malo (opet ja o parama). Pa kako se ovi namire s finacijske točke, uvijek sam se pitao? Vidim da je u zadnje vrijeme Ticijev počeo da ubacuje reklame prije, ali i za vrijeme, video snimki koje korisnik gleda.

Ali njihov osnovni prihod je prodaja marketing agencijama detaljnih podataka o svojim korisnicima. Ne samo ime i prezime, adresa i telefon. Ono što je doista bitno su navike: kakvu vrstu muzike sluša ili koje video spotove glada taj i taj korisnik. Na taj način ovi iz marketinga ima puno jesniju metu u koju ciljaju.